Zašto sam napisala Kader — priča o sudbini koja je čekala sedam godina

Sedam godina. Toliko je trebalo da “Kader” ugleda svjetlo dana. Sedam godina nošenja jedne priče u sebi, čekanja pravog trenutka, sazrijevanja i hrabrosti.

Mnogi me pitaju zašto roman, a ne autobiografija. Nakon “Ruha moje duše” i “Novog ruha” ljudi su očekivali nastavak moje životne priče. Ali ja sam osjećala da moram napisati nešto drugačije.

Zašto baš Kader?

Kader (sudbina) je tema koja me oduvijek zaokupljala. Kao žena koja je prošla kroz teška iskušenja, često sam se pitala — zašto se baš meni ovo dešava? Gdje je tu Božiji plan? Imam li ja ikakvu kontrolu nad svojim životom?

Ova pitanja su univerzalna. Svako od nas se suočava sa trenucima kada ne razumijemo zašto nam se nešto dešava. Kroz roman sam željela istražiti tu temu na način koji će čitateljima ponuditi utjehu, a ne samo još pitanja.

Zašto izmišljena priča?

Zato što sam htjela slobodu. Autobiografija me vezuje za činjenice, za ono što se stvarno dogodilo. Roman mi je dao krila da istražim univerzalne istine kroz likove koji nisam ja, kroz situacije koje nisu moje, ali nose poruku koja je duboko lična.

Svaki lik u “Kaderu” nosi dio mene, ali nijedan nije u potpunosti ja. To je ljepota fikcije.

Šta sam naučila kroz pisanje?

Da su neke priče poput sjemena — treba im vrijeme da proklijaju. Sedam godina čekanja nije bilo uzalud. Svaka godina mi je dala novu perspektivu, novo razumijevanje teme koju sam istraživala.

Danas, kada držim “Kader” u rukama, znam da je čekao pravo vrijeme. Baš kao što i svaka sudbina ima svoje vrijeme.