Prva godina samostalnosti — kako sam preživjela i izgradila sebe iznova

Prije nekoliko godina, moj život se okrenuo naglavačke. Ostala sam sama sa svoje četiri kćerke, trudna, s dugom od 10.000 KM i bez ikakve podrške. Dok se on provodio, meni je dolazila sudska policija da plijeni stvari, a kamatari su prijetili da će mi lomiti noge.

Bilo je trenutaka kada nisam znala kako ću preživjeti dan. Plačem dok ovo pišem, jer su to prestrašne stvari, ali insan sve to preživi.

Šta me održalo?

Prije svega, vjera. Moja sedžda, moj noćni namaz, moj Kur’an. To troje je lijek za svaku bol. Kada bih klonula duhom, utočište sam našla u riječima Allahovim.

Zatim, moje kćerke. Njih četiri su bile moj razlog da ustanem svako jutro. Nisam imala pravo odustati. Nisam imala luksuz slabosti.

I na kraju — pisanje. Oduvijek sam pisala. U tim najmračnijim trenucima, pisala sam blog, pisala sam svakodnevnicu. Nisam znala da će to pisanje jednog dana postati moj put ka slobodi.

Od sadake do bestselera

Bilo je dana kada smo živjele od sadake (milostinje). Danas, kada vidim svoju knjigu “Ruho moje duše” u rukama čitateljica koje mi pišu da ih je inspirisala, znam da je svaka suza imala smisla.

Knjigu sam napisala u deset dana. Deset dana plakanja, pisanja, i suočavanja sa bolom koji sam godinama nosila u sebi. Kada je izašla, odjeknula je kao bomba. Žene su se prepoznale u mojoj priči.

Poruka svakoj ženi

Ako čitaš ovo i prolaziš kroz težak period, zapamti: nisi sama. Nema te boli koju vjera, upornost i ljubav ne mogu preobraziti. Tvoja sramota nije tvoja sramota — tuđa djela su tuđa odgovornost.

Ti si jača nego što misliš. Samo trebaš pronaći svoje unutrašnje ruho — ruho moje duše.